Sto se tice drzave, vidimo da su komunisti internacionalisti krvni neprijatelji Srpskog naroda komunisti
                                    pomognuti amerikancima i evropejcima  ponovo dosli na vlast. 
                                    U crkvi nista bolje. Opijeni neogranicenom vlascu, kao nekada i sada komunisti, pojedini episkopi i
                                    svestenici svojim bezboznickim ponasanjem prevrsili su svaku meru.
                                    Ako se osvrnemo na pomirenje u Srpskoj crkvi koje je postignuto jos 1991 godine, vidimo da dogovor
                                    patrijarha Pavla i blagoupokojenog mitropolita Irineja olicen u "Predlogu o pomirenju", danas dozivljava pravi fijasko.
                                    Zasto? Zato  sto su u Srpskoj crkvi u otadzbini velike
                                    podele, svadje izmedju vladika i svestenka i naroda i jedno veliko rasulo, a u dijaspori projekcija istog i ponovni raskol
                                    sa mnogo opasnijim posledicama.
                                    Sporazum o pomirenju u Srpskoj crkvi je odmah nakon podpisivanja pogazen likvidacijom Zapadnoevropske
                                    eparhije. Ovim gazenjem sporazuma Novogracanicka mitropolija je jos tada razbijena, i ona prakticno skoro petnaest godina
                                    i ne postoji. Ono sto postoji to je samo na papiru. Donesene su i "Prelazne uredbe",  koje
                                    treba da regulisu administrativne odonse izmedju dve Crkve dok se ne donese zajednicki Ustav za celu diasporu i Australiju
                                    posebno. Ove Prelazne odredbe u Australiji nisu prihvacene od Crkvenonarodnoga sabora i one Slobodnu Crkvu ne obavezuju ni
                                    u kom pogledu. Tako je ostalo da je u Australiji na snazi samo Predlog o pomirenju.
                                     
                                    "Frontalni rat"
                                     
                                    Bez obzira na Predlog o pomirenju i njegove klauzule kardinal Irinej  i
                                    njegova haranga nastavljaju ono sto je jos davno zapoceto: Otimaju Crkvenoskolske opstine i tamo gde mogu da nadju Trojanske
                                    konje, postavljaju marionetske uprave koje ce da budu samo njima poslusne i odane. 
                                    Tamo gde ne mogu to da ucine traje pravo ratno stanje:
                                    U Crkvi Sveti Djordje u Kanberi kardinal Irinej je kapitulirao posle
                                    pokusaja da drzavnom departmentu podmetne svoju nezakonitu upravu, sto je vise nego jasno ponasanje protivno drzavnom zakonu.
                                     
                                     U Juznom Bruzbejnu takodje,
                                    jer je Crkva Sveti Nikola  vratila svoj naziv Slobodna i raspisala konkurs za
                                    upraznjeno mesto svestenika. Najnovija vest je da je se stavila pod jurisdikciju Ruske Katakombne Crkve. 
                                     
                                    ISPRAVKA
                                    
                                    Dragi Urednice,
                                     
                                    Molimo vas da objavite ispravku na tekst “ Ko su pravi tvorci novog raskola u Australiji”.
                                    Slobodna CSO
                                    Sveti Nikola Juzni Brizbejn je preko 30 godina registrovana u Queenslandu u skladu sa vazecim zakonom pod imenom pod kojim
                                    se i danas zove – “SLOBODNA CRKVENO SKOLSKA OPSTINA SVETI NIKOLA JUZNI
                                    BRIZBEJN”.
                                    Nikada nismo gubili to ime
                                    i niko nam ga nije mogao uzeti jer registracija CSO podpada administrativno – pod Australijsku zakonsku regulativu ili
                                    jurisdikciju ako to bolje zvuci.
                                    Ocigledno da
                                    je brat Slobodan Pravdic pogresno izrazio jer MI NISMO MOGLI DA VRATIMO NAZIV SLOBODNA
                                    CSO JER GA NIKADA NISMO NI MENJALI”.
                                    Upravo je to razlog zasto
                                    je administrator SPC Irinej protivzakonito pokusao da sebe predstavi kao Vladiku Slobodne Crkve i preregistruje nasu CSO,
                                    sa Slobodne na SPC da bi mogao da je zakonski preuzme menjajuci njeno zakonsko ustojstvo. 
                                    Kako nasa CSO nije pod jurisdikcijom SPC jos manje je pod jurisdikcijom, kako Slobodan rece, Ruske
                                    “Katakombne” Crkve.
                                    Ne znamo odakle naziv “Katakombna”
                                    ali za ispravku i bolje razumevanje, radi se o Ruskoj Zagranicnoj Crkvi koja je formirana nakon nastanka SSSR-a. 
                                    Zahvajujuci Episkopu Ruske
                                    zagranicne Crkve, njegovom Preosvestenstvu Tihonu, sa njegovim Blagoslovom, imamo PRIVREMENOG Svestenika koji obavlja Bogosluzenje
                                    starokalendarski i na staroslovenskom jeziku, sve dok ne nadjemo stalnoh Svestenika po konkursu i Ustavu Slobodne Crkve, koga
                                    smo se strogo pridrzavali i pridrzavacemo se ubuduce.
                                     
                                    Pozdrav svim Srbima Australije
                                    
                                     
                                    Uprava Slobodne CSO Sveti
                                    Nikola Juzni Brizbejn
 
                                     
                                    U Djilnogu za razliku od Kanbere i Brizbejna svestenik i dalje sluzi
                                    iako kardinal Irinej nije uspeo da postavi svoje egzekjutore, sto je dokaz njegovih dvostrukih principa. Najnovija vest sa
                                    prve linije fronta stigla je iz Melburna. U nedelju 29 juna je bila skupstina u Crkvi Sveti Kralj Stefan Decanski. Svesteniku
                                    Nedeljku Milanovicu koji ne priznaje Crkveni Odbor urucen je pismeni OTKAZ. I oni su povratili svoj stari naziv Slobodna srpska
                                    crkva.
                                    U manastiru Novom Kalenicu stanje je vrlo napeto jel je postao svratiste
                                    kaludjera sumnjive proslosti, i jel se u jemu isto sprovodi diktatura. U njemu se trenutno vodi rat izmedju Propeti Trasta
                                    i kardinala Irineja i njegovih  dousnika i poslusnika.  Oni  ne priznaju zakonske ingerencije Properti Trasta i tu
                                    preti eskplozija nevidjenih razmera.
                                    Irinejeva klika koja se krajnje bezboznicki ponasa hoce ovaj otpor da predstavi da je to anticrkvena politika, zelja za vlascu i otpor Patrijarsiji sa namerom da se nadje izgovor i tako stvori novi raskol.
                                    
                                    Ako bi neko analizirao sva zbivanja lako je zakljuciti da ovo nije istinski i tacno. Istinski revolt
                                    je zapravo protiv diktature vladike Irineja i politike koja ima karatkter okupacije i porobljivanja. Doslo se dotle da su
                                    Crkve ostale bez svestenika i bogosluzenja i da se ni umrli clanovi nekih crkava i parohijani ne mogu na miru opojati i dostojanstveno
                                    sahraniti.
                                    Ali hvala je Bogu da se uvek nadju svestenici koji su odvazni i istinite prave Hristove sluge. Prota
                                    Dragan Saracevic koji je uvek pomagao srpskom narodu u Australiji jureci od crkve do crkve, i od groblja do groblja, drzi
                                    bogosluzenja opela i parastose, posecuje bolnice i Srbe tamo gde nemaju svestenika. 
                                    On nije mogao da podnese maltretiranje i diktaturu kardinala Irineja i lazi eparhiskog sekretara Djure Djurdjevica
                                    pa je zato morao da predje u starokalendarsku Grcku Crkvu. On je sa svojim parohijanima 
                                    osnovao novu Srpsku  Crkvenoskolsku opstinu "Sveti Nikolaj Zicki". Tamo
                                    gde otac Dragan ne moze da postigne tu su kao u Brizbejnu braca Rusi koji su uvek spremni da pomognu svome bratskom narodu.
                                     
                                    Riba od glave smrdi
                                     
                                    Ovde se mozda moze traziti i odgovor na pitanje: ko je glavni krivac
                                    ovoga raskola u Australiji koji uzima kako vidimo nesluceno velike razmere? 
                                    Potrebno je poceti od glave Crkve, tojest od Patrijarsije i Sinoda, jel je istina da "riba od glave
                                    smrdi". Na prvi pogled izgleda da oni nisu krivi zato sto su se trudili da nam posalju vladike koje su najbolje imali i mogli.
                                    Ali kako su ih slali tako su ih i povlacili pa su se za kratko vreme promenila trojica. I oni sami u pocetku svako na svoj
                                    nacin poceli su lepo da sa narodom postupaju. I kako je koji dolazijo svi smo mislili "e ovaj je pravi". Ovde zapravo dolazimo
                                    i do pravog odgovora na postavljeno pitanje. Jednoj grupi svestenika na celu sa
                                    sekretarom eparhije Novogracanicke Djurom Djurjevicem nikako ne odgovara da vladika bude sa narodom i uz svoje vernike i njegovo
                                    pastirsko stado. Njima je bio cilj da se verni narod sto vise zavadi i podeli da bi oni mogli da vladaju, jel je metoda "zavadi
                                    pa vladaj" u vecini slucajeva ostvariva. Ova politika odgovara i vladikama jel na ovaj nacin oni zajednicki preuzimaju  punu kontrolu nad Crkvenoskolskim opstinama i to ne samo u versko duhovnom pogledu,
                                    vec preuzimaju kontrolu u celokupnom ekonskom i administrativnom delu Crkve.
                                    Tako je Djura Djurdjevic poceo kod Milutina i nastavilo se kod Irineja da se postavljaju uprave samo
                                    simbolicno i na papiru. Tu sada svestenici treba da dovedu svoje poslusne i njima jedino odane ljude koje mogu lako da kontrolisu  i manipulisu. Da bi bili efikasniji u tom svom podmukom poslu koji ne spada u delokrug
                                    njihovog rada kao svestenika i Hristovih slugu, sebe su proglasili nepogresivim i nedodirljivim jel  vise nikom nisu za svoje postupke odgovorni. Ovime se u Australiji stvara sistem organizovane neodgovornosti
                                    kakav je bio komunisticki sistem samoupravljanja,  jel oni sada samoupravljaju
                                    kako njima odgovara.
                                    Kad pominjemo nepogresivost nasih vladika i svestenika, ovih dana jedan dugogodisnji clan crkve Lazarice
                                    u Sidneju sarkasticno rece da bi mi Srbi ipak trebali da priznamo papu kao crkvenog poglavara, jel bi onda kao i katolici
                                    imali samo jednog, a ovako u svakoj Crkvi imamo po jednog papu. Dosli smo u Australiji dotle da ako se slucajno u bilo cemu
                                    neko ne slaze sa svestenikom a obicno po ovim pitanjima, on se odmah proglasava da je "protiv Crkve" i da radi protiv njenih
                                    interesa i da stvara "raskol". Takvi se prvo izbacuju iz finansiskog clanstva. Ono sto se nije ranije desavalo u istoriji
                                    Srpske crkve, to je danas fakat da kardinal Irinej jednim potezom pera izbacuje iz clanstva citave grupe ljudi. Samo zato
                                    sto su dosli u svoj Manastir i sto su tamo bili prisutni tog famoznog 29tog decembra prosle godine, svi su dekretom iskljuceni
                                    iz clanstva svoih Crkava. Cak i oni koji tamo nisu ni jednu jedinu rec progovorili nego su samo slusali i posmatrali sta se
                                    desava. Svesteniku Jakovu Jovicu je uskraceno cinodejstvo posto je kasnije, kada je u manastiru sluzio pricestio iskljucenog
                                    clana Crkve u Kanberi Stevu Ilica.
                                    Do masovnog iskljucivanja dugogodisnjih finansiskih clanova, ktitora, kumova, osnivaca i graditelja
                                    Crkava doslo je sirom Novogracanicke eparhije. U ovoj necasnoj i bezboznickoj raboti najdalje je otisao Djura Djurdjevic sekretar
                                    i namesnik Novogracanicke eparhije. U prosloj godini on je sa svojim aminasima i poslusnicima izbacio blizu 70 i to mahom
                                    starih dugogodisnjih clanova sa clanskim stazom od preko 30-40 godina. Prosle godine prema izvestaju na skupstini nasa Crkva
                                    u Kabramati imala je preko 400 clanova. Ove godine taj broj je prema skupstinskom izvestaju smanjen na 250, a na skupstini
                                    je bilo prisutno oko 80, sto jasno govori da je skupstina bila nezakonito odrzana i ista uprava od pre dve godine ponovo toboze
                                    izabrana i postavljena. Ali posto je ona cela bezuslovno poslusna Djuri Djurdjevicu nju je vladika Irinej bez rzmisljanaja
                                    velikodusno POTVRDIO I  BLAGOSLOVIO. 
                                    Zamislite sada istu takvu situaciju koja je u vecini Crkava novogracanicke eparhije. 
                                     
                                    Zasto je ovaj novi raskol mnogo opasniji nego prethodni?
                                     
                                    Prethodni raskol je bio revolt naroda protiv kominizma i njihove dominacije
                                    nad crkvom. 
                                    Ovaj novi je revolt i pobuna protiv pojedinih svesteinka i vladika koji neprikosnoveno
                                    i diktatorski vladaju crkvom. 
                                    Ovo je omoguceno jel u Crkvi ne fukncionise pravni zakonodavni i sudski sitem. Ne postoji pravo zalbe
                                    i ako se nekome zalite niko na to ne odgovara. Properti Trast je pisao pismo Patrijarsiji. To je uradjeno isto i 29 decembra
                                    prosle godine i odgovora nema. Zapravo odgovoe je cutanje. Naprotiv kardinal je na saboru u Beogradu promovisan za "sekretara
                                    sabora". Posto se ne postupa po pravnim regulacijama, sada mozemo i da zakljucimo zasto su trojica vladika za kratko vreme
                                    promenjana.  Oni nisu otisli zbog vernika vec zbog svestenika
                                    Sveti vladika Nikolaj Velimirovic je kazao lepo da ne gresi onaj narod koji ne slusa svestenika koji
                                    u svojim postupcima gresi. Proglasavajuci sebe za nepogresive i  podvodeci cele
                                    svoje urpave vladiki pod noge, oni su time onemogucili i vladiku da ih kontrolise. I umesto da vladika kontrolise svestenike
                                    pojedini su ovim nacinom uspeli da svoju vlast nametnu vladici i tako oni kontrolisu i manupulisu vladiku. Jedan prilican broj svestenika je dosao u zadnje vreme posle gradjanskog rata, 
                                    i raspada Jugoslavije koje ovde duhovni zivot nije nikad zanimao niti ih zanima. 
                                    Posto njih zanima samo materijalna strana i dolar, oni su vrlo dobro uvideli da im je na tom putu prepreka
                                    Crkvena uprava koja kontrolise administraciju i celokupno materijalno finansisko poslovanje. Zato su se dali na posao da zavade
                                    clanstvo i parohijane, i u tako jednoj konfuznoj atmosferi formiraju uprave od njima poslusnih i odanih.
                                    Na taj nacin se u srpskoj crkvi u Australiji omasovila  poltronerija.
                                    Tamo gde svestenici nisu uspeli da formiraju svoje poltronske uprave,
                                    crkve se zatvaraju i svestenici uklanjaju, a verni narod ostaje bez sluzbe, bez molitve i verskih obreda.
                                     
                                    Jedini nacin da se spreci raskol u Australiji jeste da se zavede red koji je predvidjen crkvenim Kanonima
                                    i Crkvenim Ustavom. Posto se Kanoni i Crkveni Istav ne sprovode i ne primenjuju svugde i podjednako kako na svestensto tako
                                    i na sve clanove Crkve, nego se primenjuje kako kome i kad kome sta odgovara, raskol je neminovan.
                                     
                                    Slobodan Pravdic
                                    Kabramata